Znam da bi mnogima od vas bilo draže da Denis samo sjedi doma i slini, jer bi se tako savršeno uklopio u sliku koji je dio vas stvorio o nama – nesposobni, izazivamo samilost, vadimo se na inkluziju... 

Denis Barta iz Sarajeva, mladić je koji ima epilepsiju, autizam i slijep je. Ne zna koristiti ruke osim kad svira, ne zna svoje ime, ne hrani se, ali kad je za klavijaturama, on komunicira kroz glazbu. Svirati je naučio samostalno, sve što čuje može odsvirati.
Prvi put se publici predstavio pjesmom Olivera Dragojevića "Oprosti mi pape", a u četvrtoj polufinalnoj emisiji showa oduševio je žiri izvedbom pjesme ''Ostala si uvijek ista'' Miše Kovača. Glasovima gledatelja plasirao se u direktno u finale showa Supertalent.
Što je tu sporno?  Meni ništa, ali neki imaju nešto protiv, kako to uostalom uvijek bude.
Jedan dio javnosti nakon nastupa dvoji jeli trebao biti u finalu ili nije....ja kažem da je jer ovaj put o tome nije odlučio samo žiri nego gledatelji, gledatelji su ti do čijih je srca Denis došao i nemojte da sad netko kaže da  su za njega glasali samo zato što je osoba s invaliditetom jer to što Denis radi kroz glazbu, a da ni ime svoje ne zna, nije samo talent, nego nešto puno jače i veće.
Nastup je komentirao i xy psihijatar koji ne vidi naročitu potrebu da ga se proglašava "supertalentom". 
- Da se razumijemo, on funkcionira na razini reprodukcije korektno, no to što radi puka je imitacija i ne bih rekao da je riječ o talentu. Isto tako, ne vidim smisla u izlaganju okružju kakvo vlada u takvim emisijama, a ni stvaranju slike u javnosti da je riječ o nevjerojatnom uspjehu. Autistična djeca uistinu postižu uspjehe, raznolike, pa i mnogo nevjerojatnije od ovoga - kaže liječnik s dugogodišnjom praksom.
- Moguće da su gledatelji reagirali na tužnu priču. Jasno da je utrošeno mnogo truda i vremena, da se mladić izražava putem glazbe i sve je to pohvalno. Ali mjesta u emisiji ovakvoga formata za njega, po meni, nema - tvrdi.
Njegov zaključak je, ukratko, "bolje ne". Ne eksponirati se tako, ne pretjerivati u serviranju priče javnosti i ne proglašavati talentom nastojanje mladića koji se na lijep način izražava preko glazbe. Može on i mnogo više, kaže nam ovaj stručnjak, samo se treba razvijati i nastaviti s radom, što smatra iznimno pohvalnim.
Zaključak doktora je pravi dokaz da je ljudima bolje da šute kad nemaju što pametno za reći. Konkretnom emisijom su protutnjile stotine bolesnika bez dijagnoze, ali na njihova stanja i izlaganja se nije referirao ni jedan psihijatar, niti im postavio službenu dijagnozu.
Tko ima pravo uopće analizirati ili osporiti Denisov talent, može li netko točno znati njegove sklopove u glavi, ja ne znam dovoljno o autizmu da bih razglabala o sklopovima, a očito ne zna ni dotični doktor. Znam ja da bi mnogima od vas bilo draže da Denis samo sjedi doma i slini jer bi se tako savršeno uklopio u sliku koji je dio vas stvorio o nama – nesposobni, izazivamo samilost, vadimo se na inkluziju... Ali vi, bez dijagnoze i stanja možete biti tristo puta nesposobniji od nas i možete kod mene svojim ponašanjem izazvati hiper samilost, bude mi žao što na svijetu ne postoji više primjeraka Denisa Barte, a manje vas, jer Denis nikome ne čini zlo, on ni ne zna za vaša zločesta razglabanja, on radi jedino što zna - pjeva i svira i nemojte  mu kvariti  ton svojim revanjem protiv toga što radi.
Kaže psihić da se radi o pukoj imitaciji – zašto onda ja ne mogu izimitirati Denisa, samo zato što mi se imitira, zašto kad pjevam zvučim kao da mačku vučete za rep,  zašto nemam blage veze o sviranju iako svjesno vučem prste po tipkama.
Možda i dotični doktor samo loše imitira pravog stručnjaka, ili mu se malo omaklo i nadam se da mu je sad žao jer nama trebaju ljudi poput Denisa, treba nam topla ljudska priča, emocija jer smo se svi pretvorili u nešto prečudno, samo kritiziramo, analiziramo, tuđu brigu vodimo, a svoj kruh jedemo.
I neka se nitko ne brine za njegovu izloženost, za to su tu njegovi roditelji, ljudi kojima vjerojatno cijeli život neki doktor soli pamet, pa im i komentar dotičnog vjerojatno ne znači ništa. Dotični nije  prisutan u  Denisovom  životu svaki dan od 0-24 i nema pojma što tim ljudima znači pljesak s pozornice samo za njihovo dijete. 
Denis vjerojatno neće pobijediti u Supertalentu, ali nije po to ni došao, došao je pokazati da postoji, da unatoč poteškoćama može biti u nečemu dobar,  i neka vas ne ždere da je nekome uzeo mjesto u natjecanju jer nije, samo se izborio za svoje mjesto. 
Piše: Anita Blažinović

Objavljeno: 12.12.2018