Zanimljivo je uočiti kako tehnologija u svakom pogledu pomaže djeci s teškoćama u razvoju, dok istovremeno većina roditelja djece bez invaliditeta pokušava udaljiti djecu od tehnologije

Novo istraživanje pokazuje da tehnologija koju je razvila tvrtka Google može pomoći razviti društvene sposobnosti i smanjiti težinu simptoma kod djece s autizmom.
U istraživanju objavljenom u četvrtak, istraživači sa Sveučilišta Stanford otkrili su da su djeca s autizmom imala više kontakta očima i bolje su se mogla povezati s drugima nakon sudjelovanja u terapiji kod kuće koja je koristila Google Glass - kompjutorizirane naočale opremljene fotoaparatom, malim zaslonom i zvučnikom - zajedno s pripadajućom aplikacijom za pametni telefon.
Napredak je bio uočljiv nakon samo jednog do tri mjeseca redovite uporabe, prema nalazima objavljenima u časopisu Digital Medicine, prenosi Disability Scoop.
Za potrebe studije, 14 djece s autizmom u dobi od 3 do 17 godina sudjelovalo je u terapiji nazvanoj "Superpower Glass" najmanje 20 minuta tri puta tjedno u prosjeku od 10 tjedana. Nosili su Google Glass uređaje koji su bili povezani s aplikacijom koja se oslanjala na strojno učenje kako bi prepoznala osam emocija - sreću, tugu, ljutnju, gnušanje, iznenađenje, strah, neutralnost i prezir - na temelju izraza lica.
Tijekom interakcije s obitelji, djeca su primala vizualne ili audio znakove o emocijama onih oko njih. Osim toga, djeca su mogla vježbati pogađanje što znače različiti izrazi lica, te pokušati izazvati različite emocije kod drugih.
Roditelji su ispunili upitnike i obavili intervjue prije i nakon što su djeca sudjelovala u terapiji. Na kraju, pokazalo se da je tehnologija korisna i zabavna, a desetak obitelji je izvijestilo da njihova djeca pokazuju više kontakta očima nakon studije.
Štoviše, istraživači su rekli da je prosječna ocjena djece koja su sudjelovala u istraživanju na skali društvene responzivnosti, koja mjeri socijalne poteškoće i težinu autizma, smanjena za 7,38 bodova tijekom liječenja, te je šestero ispitanika smanjena težina njihove dijagnoze.
Istraživači su priznali da je studija bila mala i nedostajala je kontrolna skupina, no ističu da su rezultati obećavajući.
U tijeku je veće ispitivanje.
Zanimljivo je uočiti kako tehnologija u svakom pogledu pomaže djeci s invaliditetom, dok istovremeno većina roditelja djece bez invaliditeta bezuspješno pokušava udaljiti svoju djecu od tehnologije. Mogu li nešto naučiti od nas?
Damir Fatušić

Objavljeno: 08.08.2018