"U nekim institucijama primjenjuju se i mjere prisile, protivno nacionalnim zakonima i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom te bez provođenja sustavnog nadzora nad primjenom ovih mjera i sankcioniranja prekršitelja prava", navodi se uz ostalo u Izvješću

 

Izvješće o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2017. godinu predano je Hrvatskom saboru – objavljeno je 4. travnja web stranici posi.hr.

Kao što je objašnjeno, u 2017. Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom obratilo se 1827 građana, što je za 31 posto više u odnosu na 2016. godinu.

"Uz navedeno, postupali smo i po 266 iz prethodnih razdoblja, što je ukupno 2 093 razmatranih zahtjeva građana. U zaštiti i afirmaciji prava osoba s invaliditetom te suzbijanju svih oblika diskriminacije bilo je ukupno 2 913 postupanja po navedenim pritužbama; upućeno je više od 650 preporuka i upozorenja nadležnim tijelima, predloženo preko 60 izmjena odredbi i dano 43 mišljenja u 31 propisu. Izvršili smo 47 obilazaka prostora u kojima su smještene, borave ili su zaposlene osobe s invaliditetom, izlagali na 86 stručnih skupova i radionica zagovarajući društveni model invaliditeta i načela razumne prilagodbe te aktivno sudjelovali u 121 događanju. Uputili smo 33 priopćenja za medije, gostovali i dali više od 230 izjava u medijima te organizirali samostalno ili u suradnji 27 međunarodnih i domaćih skupova", nadalje je pojašnjeno.

Istaknuta je i suradnja s međunarodnim organizacijama i tijelima te članstvo u mreži Equinet, koje su bile značajne aktivnosti u kojima su sudjelovali predstavnici Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom sa ciljem promicanja i primjene odredbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.

Po načelu 'Ništa o nama bez nas' osnovan je u 2017. godini Stručni savjet pravobraniteljice za osobe s invaliditetom koji se sastoji od 15 članova, stručnjaka i zagovarača u području invaliditeta.

Zahvaljujući Ministarstvu državne imovine koje im je osiguralo prostor, a sukladno strateškom planiranju, finalizirane su pripreme za otvaranje prvog od tri planirana područna ureda u Osijeku u 2018. godini.

Kao i prethodnih godina, najveći broj pritužbi pravobraniteljici za osobe s invaliditetom bio je u području socijalne zaštite. Potom slijede područja rada i zapošljavanja, pristupa dobrima i uslugama, mirovinskog osiguranja, zdravstva te odgoja i obrazovanja. Kako je navedeno, također su to i područja u kojima su bile utvrđene povreda prava zajamčenih zakonom, međunarodnim dokumentima te Ustavom RH. U većini su se odnosile na uskraćivanje razumne prilagodbe i dugotrajnost postupka.

"Više od 300 obraćanja građana s invaliditetom pravobraniteljici odnosilo se na područje socijalne skrbi što upućuje na to da su i dalje osobe s invaliditetom predmetom skrbi, a ne nositelji prava. Da je to tako potvrđuju brojna zakonodavna ograničenja u ostvarivanju naknada i usluga kojima se ne potiče pravo na izbor i uključenost u zajednicu, već su izložene rizicima siromaštva", istaknuto je.

Kada govorimo o pravu osoba s invaliditetom da ostvare pravo na neovisno življenje i život u zajednici, da biraju mjesto boravka, gdje i s kim će živjeti, iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom je istaknuto u Izvješću da smatraju da nisu osigurali uživanje ovog prava: "Više od 10 000 osoba s invaliditetom u RH danas živi u institucijama. Njihova sudbina ovisi o volji njihovih skrbnika i centara za socijalnu skrb koji su umjesto njih donijeli odluku da je život iza zaključanih vrata institucije u njihovom najboljem interesu. U institucijama, lišeni slobode, a bez da su počinili neko kazneno djelo, provedu uglavnom cijeli svoj život, bez prava na privatnost i bilo koji osobni izbor. U nekim institucijama primjenjuju se i mjere prisile, protivno nacionalnim zakonima i Konvenciji te bez provođenja sustavnog nadzora nad primjenom ovih mjera i sankcioniranja prekršitelja prava. Sustavno izdvajanje osoba s invaliditetom u institucije protivno vlastitoj volji, jer im nije osigurana podrška odnosno usluge da bi mogli živjeti u zajednici predstavlja njihovu diskriminaciju, odnosno segregaciju – protivno je načelima poštivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom i obvezama koje je država preuzela ratifikacijom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom."

Nadalje je uočeno da je prema podacima o osobama smještenim izvan vlastite obitelji, vidljiv od 2014. godine do 2017. godine trend smanjenja broja smještaja u domove socijalne skrbi, ali se istovremeno bilježi povećanje broja smještaja u udomiteljskim obiteljima i obiteljskim domovima.

"Povećanje broja korisnika u udomiteljskim obiteljima ili obiteljskim domovima smatramo pogrešnim smjerom provođenja politike deinstitucionalizacije. Ovakav oblik skrbi zbog institucionalnih obilježja, za odrasle je osobe s invaliditetom neprihvatljiv i protivan Konvenciji. Na dan 31.12.2017. godine u organiziranom stanovanju nalazi se samo 623 osobe, dok se u centrima za pružanje usluga u zajednici (transformirani domovi socijalne skrbi) nalazi 187 osoba. Osim formalno izražene namjere za nastavkom širenja usluga u zajednici kao i razvojem organiziranog stanovanja, izostaju konkretni pokazatelji aktivnosti koje se provode. Stoga izražavamo zabrinutost da se zbog određenih rizika u procesu transformacije institucija, a prvenstveno zbog sustavno neriješenog pitanja otpora zaposlenika domova, ne odustane od njihove daljnje transformacije. Kada govorimo o zaprekama za jači zamah procesa transformacije i deinstitucionalizacije te razvoja usluga u zajednici, treba spomenuti i nedovoljnu iskorištenost EU fondova“, piše u tekstu.

Između ostalog, istaknuto je da se roditelji djece s razvojnim rizicima i teškoćama u razvoju i dalje ne mogu osloniti na sustavnu ranu intervenciju i podršku u smislu dijagnostike, odgovarajuće usluge logopeda, rehabilitatora i drugih stručnjaka: "Oni svjedoče o listama čekanja na pojedine postupke; pružatelja usluge rane intervencije na njihovom području nema, nisu pravodobno informirani niti od pedijatra niti od sustava socijalne skrbi. Ozbiljne i konkretne aktivnosti u smislu razvijanja i širenja mreže izvaninstitucionalnih usluga za djecu s teškoćama u razvoju se ne provode, nema povećanja broja pružatelja usluga, niti je povećan broj korisnika obuhvaćenih izvaninstitucionalnim uslugama. Svega 518 djece ostvarilo je pravo na ranu intervenciju u sustavu socijalne skrbi. Nacionalni okvir za probir i dijagnostiku djece s poremećajima iz spektra autizma od 0-7 godina, iako je dovršen, nije implementiran u zdravstveni sustav RH."

Uglavnom, u navedenom Izvješću prikazani su statistički podaci o radu institucije, podaci koji se odnose na pritužbe, postupanja i aktivnosti pravobraniteljice, stavove, mišljenja, prijedloge propisa i preporuke koje su upućene raznim državnim tijelima, prijedloge za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom u pojedinim područjima te prikaz životnih situacija osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju zbog kojih su se obraćali pravobraniteljici.

Klaudija Klanjčić

Objavljeno: 06.04.2018