"Nalazi pokazuju da, suprotno mišljenju, očigledan nedostatak interpersonalnog interesa kod osoba s autizmom nije zbog nedostatka brige", objašnjava Nouchine Hadjikhani

 

Izbjegavanje izravnog kontakta očima s drugima jedno je od najčešćih obilježja koja se povezuju s osobama s poremećajima iz autističnog spektra. Mnogi su pretpostavljali da je to znak društvene ili osobne ravnodušnosti.

No, kako kaže nova studija objavljena u časopisu Scientific Reports, to nije točno.

Prema studiji, prenosi Disability Scoop, gledanje nekoga u oči može rezultirati neugodnom prekomjernom stimulacijom mozga za osobe s autizmom.

"Nalazi pokazuju da, suprotno mišljenju, očigledan nedostatak interpersonalnog interesa kod osoba s autizmom nije zbog nedostatka brige", objašnjava Nouchine Hadjikhani, autorica studije i vanredna profesorica radiologije na Harvardu. "Naši rezultati, naprotiv, pokazuju da je ovo ponašanje način da se smanji neugodno prekomjerno uzbuđenje koja proizlazi iz prekomjerne aktivacije u određenom dijelu mozga".

Drugim riječima, kada osobe s autizmom ne gledaju druge u oči, to ne znači da im nije stalo, kaže Hadjikhani.

"To je zato što je to previše za njih", dodaje.

Rezultati istraživanja mogu biti korisni za nastavnike i druge koji rade s osobama s poremećajima iz autističnog spektra.

Hadjikhani, koja je proučavala autizam gotovo dva desetljeća, izjavila je kako rezultati mogu pružiti smjernice za učinkovitije angažiranje osoba s autizmom.

"Prisiljavanje djece s autizmom da gledaju nekoga u oči na terapiji ponašanja može stvoriti veliku anksioznost za njih", kaže Hadjikhani.

Umjesto toga, rekla je, polagano i postupno privikavanje ljudi s autizmom na kontakt očima može im pomoći da prevladaju negativnu reakciju i na kraju se nauče bez stresa se nositi s gledanjem drugih u oči.

Damir Fatušić

Objavljeno: 31.08.2017