Znanstveno istraživanje: Kršenje temeljnih ljudskih prava osoba s invaliditetom

Istraživanje su proveli prof. dr. sc. Zdravka Leutar, doc.dr. sc. Marina Milić Babić i dr. sc. Marko Buljevac

 

U prostoru Tiflološkog muzeja pravobraniteljica za osobe s invaliditetom predstavila je publikaciju "Poštivanje prava osoba s invaliditetom smještenih u udomiteljskim obiteljima i obiteljskim domovima", u kojoj su sadržani rezultati istraživanja koje su na ovu temu proveli prof. dr. sc. Zdravka Leutar, doc.dr.sc. Marina Milić Babić i dr.sc. Marko Buljevac sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istraživanje je provedeno na inicijativu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, na što su nas potaknule pritužbe i spoznaje o mogućim kršenjima prava osoba s invaliditetom s intelektualnim i psiho-socijalnim teškoćama smještenih u udomiteljskim obiteljima i obiteljskim domovima. 
Nakon uvodnog obraćanja pravobraniteljice Anke Slonjšak, rezultate istraživanja predstavili su autori publikacije, a na rad su se osvrnule i recenzentice, izv.prof.dr.sc. Daniela Bratković i doc.dr.sc. Maja Laklija. Na događanju su sudjelovali saborska zastupnica i predsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora dr.sc. Ines Strenja Linić, pomoćnici ministrice za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, dr.sc. Maja Vučinić Knežević i Josip Masnić sa suradnicom Ivančicom Mamek Jagić, zamjenica pučke pravobraniteljice Lidija Lukina Kezić, predstavnici osoba s invaliditetom te centara za socijalnu skrb Grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Rezultati istraživanja ukazali su na postojanje zabrinjavajućeg kršenja prava osoba s invaliditetom na zaštitu osobnog integriteta, osobnu slobodu i sigurnost, slobodu izražavanja i mišljenja, poštivanje privatnosti, neovisno življenje i uključenost u zajednicu. Ovo posljednje pravo podrazumijeva mogućnost osobe s invaliditetom da izabere mjesto boravka, da izabere gdje, s kim i kako će živjeti, da nije obvezna živjeti bilo kojim nametnutim načinom života; da ima pristup uslugama od strane službi potpore za život u vlastitom domu i za uključenost u zajednicu, te i za sprečavanje izolacije ili segregacije od zajednice.
Usmjerenost na socijalnu integraciju i neovisno življenje osoba s invaliditetom, koja posljednjih godina determinira sustav socijalne politike u Republici Hrvatskoj rezultirao je i zamahom procesa deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi. Ovaj smjer u svojoj osnovi pretpostavlja pravo osobe na izbor, aktivnost i samoodlučivanje; naglasak je na podršci, a u manjoj mjeri na potrebi njezine zaštite. Međutim, intenzitet ovog procesa u prvi je plan nametnuo problem kapaciteta za podršku osobama za život u zajednici. Čini se da se nedostatak (stambenih) kapaciteta i profesionalne podrške nastoji prevladati uslugom udomiteljstva. Podaci o broju udomiteljskih obitelji i osoba s invaliditetom korisnika udomiteljstva ukazuju na trend povećanja broja udomiteljskih obitelji, te broja odraslih osoba s invaliditetom smještenih u udomiteljskim obiteljima u razdoblju od 2011-2015. 
Nakon izlaganja sudionika i rasprave, pravobraniteljica je zaključila kako uvjetovanost korištenja usluge smještaja zbog nedostatka usluga podrške u zajednici nameće obavezu podizanja standarda ovih usluga s razine zadovoljavanja osnovnih egzistencijalnih potreba te implementiranje modela ljudskih prava koji će osobu s invaliditetom staviti u središte, i time zajamčiti uživanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom. Sustavna edukacija i licenciranje udomitelja djelomično je podiglo kvalitetu udomiteljstva, ali nikakva edukacija nije uspjela ukloniti „sustavnu pogrešku“ koja proizlazi iz udomiteljstva koje obilježava naglašena uloga zaštite, ruralno okruženje bez pristupa sustavima obrazovanja, rada, kulturnih sadržaja, sadržaja slobodnog vremena i aktivnosti u zajednici, izostanak profesionalizacije udomiteljstva, te naglašeni odnos "nadređenosti“ udomitelja svojim korisnicima.
Zaključci koji su izneseni u ovoj publikaciji trebaju biti podloga za drugačije planiranje cjelokupne politike deinstitucionalizacije, usmjerene prvenstveno na razvoj podrške neovisnom življenju kroz jačanje usluga za podršku životu u zajednici i stanovanje uz podršku.

Izvor: posi.hr