Retrospektiva pred zagrebačku publiku donosi i slavne autorove "Slučajne prolaznike" koje su svojedobno mogli vidjeti i građani Pariza te mnogih drugih svjetskih metropola

 

Retrospektivna izložba Brace Dimitrijevića otvara se u četvrtak, 27. travnja, u Prostoru za povremene izložbe zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti (MSU), koji kontinuirano prati rad tog pionira konceptualne umjetnosti od samih početaka s kraja šezdesetih do danas.

Obuhvaćajući sve najvažnije faze stvaralaštva umjetnika koji je još od kraja šezdesetih prisutan i na međunarodnoj sceni, izložba na dva kata muzeja donosi 160 radova koji svjedoče o stalnoj preokupaciji njegova opusa -  relativnosti povijesti i povijesti umjetnosti te fenomenu slučajnosti.

Predstavit će autorove velike instalacije, monumentalne fotografije, video uratci, od najranijih radova, "Slučajnih prolaznika" predstavljenih dosad u mnogim svjetskim metropolama, do najnovijih, kreiranih posebno za izložbu, poput slikarskog ambijenta Lascaux 3000 kojeg je posljednjih tjedana realizirao u MSU, tematizirajući svoj stvaralački put.

Dimitrijević kaže kako mu je ova izložba poslužila i kao svojevrsni osobni deadline za njegove radove,  na kojima se može vidjeti "kako se kontinuitet njegovih misli vozi do kraja", a logika koju slijedi prenosi se na sve medije.

Ono što se proteže kroz cijelo njegovo stvaralaštvo ideja je o tome da u povijesti ne postoji trenutak koji nije bitan i da kulturna periferija može postati centar, ali i, kako ističe, da je umjetnost besklasna.

"Umjetnikom se ne postaje studiranjem niti na silu, takav se rodiš, svakome je Bog dao neki drugi talent", rekao je Dimitrijević na konferenciji za novinare u MSU.

Podsjetio je kako su neki od njegovih radova anticipirali događaje, ne samo u umjetnosti, poput postmodernizma, nego i u društvu, poput instalacije s barkom izlagane u Veneciji, vezane uz temu imigrantske krize.

"Umjetnik je je neolitsko biće koje mora reagirati na svaku situaciju, a nadam se da će se refleksi toga vidjeti i na ovoj izložbi", ustvrdio je.

Dimitrijević je zadovoljan što mu se retrospektiva održava upravo u MSU koji "kao da je projektiran za moje radove".

Snježana Pintarić, kustosica izložbe i ravnateljica MSU-a istaknula je kako je napokon došlo vrijeme da se umjetnika kojega publika već dobro poznaje predstavi s tako velikim brojem radova. "Ovaj prostor idealan je upravo za takvu vrstu radova i prezentaciju njegova stvaralaštva", rekla je.

"Braco je jedan od najistaknutijih konceptualnih umjetnika kod nas i u svijetu, utjecao je na brojne konceptualne prakse, izlagao u više od sedamdesetak zemalja diljem svijeta, na najuglednijim smotrama suvremene umjetnosti", kazala je Pintarić.

Podsjetila je kako MSU odavno sudjeluje s Dimitrijevićem, a njegova je izložba 1973. bila prva izložba nekog konceptualnog umjetnika u tom muzeju. Suradnja se nastavila tijekom godina, a  2000. MSU mu je u "Mimari" organizirao samostalnu izložbu.

Ostavio je i trag na samoj zgradi, autor je rada na fasadi Muzeja a i kada se počeo graditi u temelje je položio jedan predmet s kraja 20. stoljeća.

Izložbu po cjelinama predstavila je umjetnikova supruga, povjesničarka umjetnosti Nena Dimitrijević, počevši od najranijih radova - zastava svijeta koje je napravio kao 15-godišnjak.

Riječ je o bijeloj krpi umrljanoj bojom kojom je Dimitrijević brisao kistove i objesio na svoju barku umjesto nacionalne zastave. "To su prvi konceptualni radovi iz njegova opusa i prva zamjena znaka s osobnom i poetskom inačicom prema  ljudskoj mjeri", napomenula je.

Još u drugoj polovini 1960-ih počeo je seriju intervencija na ulici koje u proces stvaranja uključuju slučajne sudionike - u javnom prostoru je aranžirao situacije u javnom prostoru, čekao da se dogodi promjena i transferirao autorstvo na osobu koja je tu promjenu napravila

Retrospektiva pred zagrebačku publiku donosi i slavne autorove "Slučajne prolaznike" koje su svojedobno mogli vidjeti i građani Pariza te mnogih drugih svjetskih metropola. S tim je fotografskim portretima uvećanima do divovskih razmjera, postavljanima u javni prostor na pročelja i oglasne ploče stekao međunarodni ugled.

Tako je u svibnju 1971. na središnjem zagrebačkom trgu izložio tri portreta nepoznatih ljudi, na mjestima gdje su obično bile slike političara, izazvavši u prolaznicima nedoumice o tome je li se možda preko noći dogodio državni udar.

Slične je radove izveo u mnogim svjetskim metropolama, na Pariškom bijenalu, kasselskoj Dokumenti 5, Venecijanskom bijenalu, te je taj ciklus postao njegov najpoznatiji doprinos jeziku međunarodne konceptualne umjetnosti koja se u to vrijeme tek počinje afirmirati, kao i reakciji na sveprisutni kult ličnosti.

Sedamdesetih je počeo raditi na instalacijama "Post Historijski Triptisi" -  u muzejima bi dobio suglasnost da originalna djela upotrijebi za svoj rad pa bi Picasso, Monet, Mondrian i mnogi drugi postali dio njegovog novonastalog umjetničkog rada.

Tijekom više od 40 godina napravio je oko 500 instalacija "Triptychos Post Historicus" u mnogim muzejima uključujući Tate Gallery London, Guggenheim Museum New York, Louvre, Musée National d’Art Moderne, Centre Georges Pompidou, Pariz, Ludwig Museum Köln, Museum Moderner Kunst Beč, Israel Museum Jeruzalem, Van Abbe Museum Eindhoven, Državni muzej povijesti u Sankt-Peterburgu, Musee d’Orsay Pariz.

U ciklusu slika "Kulturocid" započetom u drugoj polovini sedamdesetih, jukstaponira predstave životinja s uzorcima preuzetim iz moderne umjetnosti.

Nekoliko godina poslije umjetnik je te scene prenio u stvarnost dovodeći životinje u galerije i muzeje, a najzahtjevniji i najspektakularniji pothvat iz tog ciklusa radova bila je izložba u pariškom zoološkom vrtu 1998. godine, s 20 instalacija s različitim životinjama, od lavova i leoparda do krokodila i bizona koju je vidjelo milijun posjetitelja.

Cjelina "Genij kao slučajni prolaznik" predstavlja ciklus započet devedesetih, s portretima na kojima je umjesto nepoznatih ljudi odabrao slavne umjetnike i znanstvenike, no čija su lica manje poznata od njihovih postignuća te su gotovo jednako anonimna kao ona slučajnih prolaznika.

"Made in Lascaux" govori o špilji Lascaux oslikanoj prethistorijskim slikarijama kao važnoj metafori u Dimitrijevićevu radu, u kojoj je čak 1993. održao dvosatnu izložbu. Za njega je ta špilja izraz nepodijeljene kreativnosti - zid Lascauxa bio je u isto vrijeme slika, ploča znanstvenika, bilježnica pisca i knjiga čitatelja, ali i kuća, galerija, knjižnica i muzej.

Izložena je i slika "Paralelno s Mliječnim putom" iz 1982. - on je priredio podlogu – tondo koji oponaša beskrajno plavetnilo svemira, a svaki od četiri umjetnika, Richarda Hamiltona, Josepha Beuysa, Nama Junea Paike i Jannisa Kounellisa, osobno je naslikao znak kojim se želi upisati u tu propoziciju.

Braco Dimitrijević (1948., Sarajevo) diplomirao je slikarstvo 1971. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Postdiplomski studij završio je na London University of Arts na Saint Martin’s School of Art u Londonu, kao stipendist British Councila.

Na rezidencijalni program u Berlin odlazi 1976., a dvije godine poslije dobiva nagradu Jean Dominique Ingres Akademije Muséologie évocatoire i glavnu nagradu Umjetničkog vijeća Velike Britanije. Odlikovan je i ordenom Viteza reda umjetnosti i književnosti 1992. u Parizu, dobitnik ABO d’Oro u Rimu 2005., te odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 2008. godine.

Uz izložbu u MSU, koja će biti otvorena do 21. lipnja, tiskan je opsežan katalog na hrvatskom i engleskom jeziku, s tekstovima Snježane Pintarić, talijanskog kritičara i kustosa Germana Celanta, francuskog kritičara i kustosa Michela Gauthiera te Branka Franceschija i Nene Dimitrijević.

Hina

Objavljeno: 26.04.2017