Biba je majka s ozljedom kralježnične moždine koja svoje iskustvo previjanja, dojenja, nošenja, pa do izbora vrtića rado dijeli s drugim majkama. Misli da time pomaže drugim roditeljima da ne moraju kretati iz početka i sami dolaziti do spoznaja, već primijeniti one provjerene. Na taj način ona slavi blagodati svog roditeljstva

Diana je majka sa post polio sindromom i povratkom iz bolnice sa sinčićem suočila se s problemom podizanja djeteta iz kolijevke te njegovim nošenjem po kući. Kaže:“Bila sam izolirana, nisam imala podršku i nisu mi bile dostupne informacije o dječjoj njezi.“ Tada je naučila vrijednost pripreme i nakon tri godine kada je dobila drugu bebu situacija je bila puno bolja.

Priprema za dolazak bebe

Silvija, također majka s invaliditetom, ne slaže se s Dianom. Ništa pročitano, nikakva teoretska znanja, ne mogu te pripremiti za djetetovo rođenje. Najpametnije što možeš učiniti je osigurati sve što trebaš za njegu bebe, financijski i u okvirima toga koliku fizičku pomoć trebate. Osigurajte se da imate dovoljno podrške za sebe i bebu, Silvijin je savjet.

Majke s invaliditetom zaista se susreću s posebnim izazovom. Život ne postaje ništa jednostavniji kako njihova djeca rastu

Što znači biti pripremljen na dolazak bebe? Brojne knjige, članci, video zapisi o trudnoći, porodu, usvajanju, razvoju djeteta mogu biti dobra polazišna točka. Razgovor s drugim mamama, sa ili bez invaliditeta, za neke žene je bolja strategija.
Kao i u svemu imamo instinkt i puno situacija i nedoumica riješit ćemo bez knjiga, liječnika, savjeta, možda će samo vaša blizina, miris i zagrljaj biti dovoljni da Vaša beba osjeti mir i zadovoljno se nasmiješi.
Biba je majka s ozljedom kralježnične moždine koja svoje iskustvo previjanja, dojenja, nošenja, pa do izbora vrtića rado dijeli s drugim majkama. Misli da time pomaže drugim roditeljima da ne moraju kretati iz početka i sami dolaziti do spoznaja, već primijeniti one provjerene. Na taj način ona slavi blagodati svog roditeljstva.

Izazovi majčinstva

Drugi način je pristupiti roditeljstvu kao izazovu na koji se utječe u hodu. Potrebe majke s invaliditetom i partnera mijenjat će se tijekom trudnoće, kao što će se tijekom rasta djeteta mijenjati invaliditet.
Kao što ćete se Vi prilagođavati potrebama djeteta, tako će se Vaše dijete prilagođavati Vama. Dijete se jako brzo prilagođava situaciji i okreće je u svoju korist. Lara majka s invaliditetom sjeća se svoje djevojčice koja je još jako mala kada se željela smjestiti u majčino naručje prvo otišla do trosjeda i pripremila dasku za transfer kako bi se ona prebacila iz kolica i lakše je držala.
Majke s invaliditetom zaista se susreću s posebnim izazovom. Život ne postaje ništa jednostavniji kako njihova djeca rastu.
Američko istraživanje provedeno 1996. (Berkeley Planning Associates) na 792 roditelja s invaliditetom, pokazuju da su najveći izazovi:
- Kako dolaziti na informacije i roditeljske sastanke?
- Trčanje za djecom.
- Planiranje rekreacije za njihovu djecu izvan kuće.
- Pronalazak pristupačnog parkinga pored dječjih vrtića, mjesta školskih aktivnosti ili drugih događanja.
Iz navedenih podataka vidimo da su slični problemi prisutni i u Hrvatskoj.

Nelagoda i krivnja?

Majke s invaliditetom ne suočavaju se samo sa izazovima povezanim s fizičkim aspektima (npr. vođenja djeteta s mjesta na mjesto), javljaju se interpersonalni problemi oko  njezinog invaliditeta kako se dijete razvija i raste. Otprilike u vrijeme srednje škole dijete može osjećati nelagodu zbog majčinog invaliditeta, pa i krivnju.
Primjer je navela Dora koja koristi elektromotorna kolica, njezin sin kao malen  mislio je da su sve mame kao njegova. Kada je narastao bio je ponosan kad su on i mama išli u kupovinu, a on se mogao hvaliti da je u „rodu“ s tim kolicima. Kao deset godišnjak  osjećao je sram kada bi susreo mamu na ulici, a bio bi u društvu svojih prijatelja. Dora je bila svjesna da je to normalna tinejđerska reakcija. Djeca postaju svjesna vašeg invaliditeta i postavljaju sve više pitanja. Treba imati na umu da sva djeca ne reagiraju isto na roditelja s invaliditetom. Komunikacija mora biti otvorena, djecu treba poticati da govore o svojim osjećajima i eventualnoj nelagodi, objasnite im svoj invaliditet.

S djecom je jednostavno uspostaviti komunikaciju, ona prihvaćaju invaliditet kao nešto prirodno

Istraživanje s Berkeleya pokazalo je da djeca koja odrastaju u obiteljima gdje roditelj ima invaliditet, a o razlikama se govori i  poštuje ih se lakše prihvaćaju i otvorenija su prema različitosti.
Kako svom djetetu objasniti invaliditet mame ili tate?
Sve što kažete svom djetetu mora biti u skladu s razvojnom fazom u kojoj se dijete nalazi kako bi postigli odgovarajuću reakciju. Važno je znati pristupiti djetetu i postići da se dijete zna nositi s Vašim invaliditetom, te izbjeći svaki osjećaj nelagode vezan uz Vaš invaliditet.
Kao što nam je rekla majka koja je svojoj djeci detaljno objasnila svoj invaliditet. „Kada bih mojoj djeci rekla da ne idem u dućan, ne vješam rublje, ne dižem teške stvari itd. jer to ne želim, ona bi odrasla misleći da im je majka lijena i želi da sve rade umjesto nje.“  Kada znaju istinu imaju razumijevanja  i prihvaćaju različitosti.
S djecom je jednostavno uspostaviti komunikaciju, ona prihvaćaju invaliditet kao nešto prirodno, naravno morate im na način primjeren njihovoj dobi objasniti što je dovelo do invaliditeta. Kod djece ne postoji strah i odbojnost kao kod odraslih. Naravno ne možemo govoriti generalno, ali većina osoba s invaliditetom, kao i starija populacija, djeca s teškoćama u razvoju razvijaju socijalne kontakte s djecom pravilnim pristupom.

Objavljeno: 23.03.2013