Učenje vještina koje donosimo u ovom hvale vrijednom članku bitno je kako bi djeca stekla prijateljstva, postigla uspjeh u školi i razvijala se u osobe spremne suočiti se sa zahtjevima života

Svaki roditelj se pita što osim gradiva u školi njegovo dijete treba znati. Postoje vještine koje pomažu djetetu u odnosu s drugom djecom, također i kasnije u pubertetu i odrasloj dobi, a te vještine uključuju kontrolu emocija i sposobnost prevladavanja sukoba kako bi izgradili trajne prijateljske odnose, razvili samopouzdanje,  postigli uspjeh u školi.
Svakog roditelja će obuzeti određeni ponos kada vidi svoje dijete da je napravilo nekoliko prvih samostalnih koraka, jer je to dijete postiglo nešto za samog sebe. Za nekoliko godina ponovit će se taj osjećaj kada dijete bude učilo roditelja kako instalirati aplikaciju na svom novom smartphonu. Ali to nije dovoljno. Tu ne trebamo stati jer djeca moraju postići mnogo više od toga kako bi i oni i roditelji bili sretni i zadovoljni u životu. Kontrola vlastitih impulsa, pravilno tumačenje vlastitih emocija i upravljanje njima su vještine unutar kategorije emocionalne inteligencije. Socijalna inteligencija uključuje sposobnost stvaranja odnosa s drugim ljudskim bićima, uključujući vladanje emocijama sa ciljem prevladavanja konflikata. Učenje tih vještina je bitno da djeca steknu prijateljstva, postignu uspjeh u školi i razvijaju se da budu osobe spremne suočiti se sa zahtjevima života.
PRVA  VJEŠTINA: NAUČITI GUBITI
Nijedna majka ne želi da joj dijete bude otuđeno od ostale djece i da veliki odmor provodi sjedeći na klupi ne razgovarajući s ostalom djecom. Međutim, izuzetno je bitno naučiti se nositi s gubitkom, prihvatiti poraz te krenuti dalje kako bi ostvarili svoju sreću.
Kako biti dobar gubitnik? Tu mogu dosta roditelji pomoći, igrati se s djecom, učiti ih kako izgubiti i kako pobijediti, upućivati ih da u sljedećem krugu igre oni mogu biti pobjednici. Ako se dijete pretjerano uzruja, treba mu objasniti da nitko ne voli gubiti, ali da svaka igra mora imati gubitnika i da je pravi gubitnik onaj koji se uopće nije potrudio igrati, ili igrati po pravilima. U dobi od pet godina, ne bi trebali svaki puta popuštati djetetu i činiti ga pobjednikom. To je odlična dob da dijete počne učiti što znači izgubiti.

U dobi od osam godina djeca uče gubiti u koracima. Školski sustav ponekad zbunjuje dijete budući da situacije ga vode iz jedne pobjedničke pozicije u drugu (odlična ocjena, izbor za vođu sportskog tima, odabir predsjednika razreda). Tada se pomalo gubi osjećaj da gubitak može biti i zabavan. Bitno je ponekad i izostaviti nagradu. Ako je dijete nije u pobjedničkom sportskom timu, ne treba ni stavljati naglasak zbog kojih razloga su izgubili utakmicu nego kakav je osjećaj igrati na tako velikom terenu, da li je užitak igrati kad znaš da te svi roditelji i drugi odrasli gledaju . Cilj je da djeca zaključe da pobijediti nije isto što i zabaviti se.
DRUGA VJEŠTINA: BITI DIO EKIPE
Roditelj ne želi da njegovo dijete bude isključeno iz tima, a učenje kako biti član ekipe je bitno za razvijanje odnosa u budućnosti. U svakom aspektu života čeka nas timski rad, projekti na kojima ćemo raditi u grupi. I djeca i odrasli su često puta bačeni u skupinu ljudi koji nisu sami birali i moraju znati kako se nositi s različitim mišljenjima i prihvatiti da od drugih možemo puno toga naučiti.
Ponekad dijete pokušava komunicirati sa cijelom grupom umjesto da odabere jednu osobu u društvu. Zamislite dijete koje sa strane gleda skupinu djece koja se igraju, prilazi im i pita: Mogu li se i ja igrati? Nitko ga ne čuje. Umjesto toga, odabrati sugovornika koji daje neverbalne prijateljske signale ponekad nije jednostavno. To su signali smješkanja, gestikuliranja, pozivanja na igru i pozitivnog tjelesnog stava. Ako je netko okrenut prema vama, znači da je spreman započeti komunikaciju. Prijateljske vještine se uče kroz vježbu, a ponekad roditelji mogu pomoći odabrati djetetu s kojim prijateljem prakticirati prijateljstvo.
TREĆA VJEŠTINA: BORITI SE ZA PRAVDU
Braniti slabije od sebe, braniti lošije učenike od sebe to je iznimno težak zadatak za djecu. Imati samopouzdanja i osjećaj za moral, za pravdu da dijete ima snage reći ne zezanju ili zlostavljanju drugog djeteta te se maknuti od nasilnika ili još bolje verbalno se suprotstaviti uključuje nekoliko vještina, a to su suosjećanje, empatija, sposobnost pravovremenog reagiranja, hrabrost istupiti iz društva nasilnika. Predškolci znaju pravila i najčešće će kršenje pravila prijaviti odrasloj osobi. Kako se odnositi prema tom djetetu? Izuzetno je bitno naglasiti razumijevanje i suosjećanje: Kako bi se ti osjećao da se to tebi dogodilo? Što bi bilo da je to netko tebi napravio? To znači naučiti dijete empatiji, tj. kako se staviti u tuđu kožu.
ČETVRTA VJEŠTINA: KAKO BITI DOBAR GLUMAC
Biti dobar glumac podrazumijeva koje emocije razotkriti pred drugima, a koje zadržati za sebe ili ih tek kasnije pokazati. To također znači kako biti pomalo i neiskren kako ne bi drugoga povrijedili. U pojam glumiti uključujemo i učenje ljubaznosti te što znači biti pristojan. Mala djeca ne znaju lagati. Ne trebamo ih ni učiti. Možemo jednostavno objasniti da se moraju zahvaliti na poklonu bez obzira sviđa li im se poklon ili ne.
PETA VJEŠTINA: POSTATI AUTORITET
Svakako je blagoslov imati dijete koje će napraviti sve što mu kažete. Ali dijete koje poštuje autoritet, ali se ujedno zna izboriti za svoja prava profitirat će kroz duži period. Za malu djecu ne vrijedi pravilo da lukavim načinom mogu izmusti roditelje za željenu igračku. Oni nisu vješti u kontroli emocije. Glavni cilj svakog roditelja jest da ga nauči kako lijepo zamoliti za nešto. Ova strategija će vama, kao roditeljima omogućiti da budete spremni ne popustiti uvijek na dječjem inzistiranju.
Kada se radi o pregovaranju s djecom, savjetujem koristiti fraze: Imam ideju…; Što kad bismo?; A da pokušamo…? To znači indirektno nametati svoje ideje. Ne smijemo zaboraviti da su planovi i priče koje se odvijaju u dječjim glavicama važan dio njihovog života. Bitno je ne zaboraviti na dogovor. Jer ako sada namjeravamo posjetiti baku, film ćemo snimiti za kasnije da ga možemo pogledati. A možemo i kad dođemo kod bake, predložiti da svi zajedno pogledamo film.

Piše: Martina Galeković, profesor logoped

Objavljeno: 18.06.2013